Rat u Ukrajini tijekom protekle godine imao je razoran učinak na osobe s invaliditetom i starije osobe. Ova populacija može biti posebno ranjiva tijekom sukoba i humanitarnih kriza, budući da postoji opasnost da budu ostavljeni ili lišeni osnovnih usluga, uključujući pomoć. Osobe s invaliditetom i ozljede mogu se osloniti na pomoćnu tehnologiju (AT) kako bi održale svoju neovisnost i dostojanstvo te za hranu, sanitarne uvjete i zdravstvenu skrb.
Kako bi pomogla Ukrajini zadovoljiti potrebu za dodatnim liječenjem, WHO, u suradnji s Ministarstvom zdravstva Ukrajine, provodi projekt pružanja osnovne hrane za interno raseljene osobe u zemlji. To je učinjeno kupnjom i distribucijom specijaliziranih kompleta AT10, od kojih svaki sadrži 10 predmeta koji su Ukrajincima najpotrebniji u hitnim situacijama. Ovi setovi uključuju pomagala za kretanje kao što su štake, invalidska kolica s jastučićima za smanjenje pritiska, štapove i hodalice, kao i proizvode za osobnu njegu kao što su setovi katetera, apsorberi za inkontinenciju te stolice za toalet i tuš.
Kad je počeo rat, Ruslana i njezina obitelj odlučili su ne ići u sirotište u podrumu višekatnice. Umjesto toga, skrivaju se u kupaonici, gdje djeca ponekad spavaju. Razlog za ovu odluku bio je invaliditet 14-godišnjeg sina Ruslane Klim. Zbog cerebralne paralize i spastične displazije ne može hodati i vezan je za invalidska kolica. Nekoliko stepenica spriječilo je tinejdžera da uđe u sklonište.
Klim je u sklopu projekta AT10 dobio modernu kupaonsku stolicu podesivu po visini i potpuno nova invalidska kolica. Njegova prethodna invalidska kolica bila su stara, neprikladna i trebalo ih je pažljivo održavati. “Iskreno, u šoku smo. To je apsolutno nerealno”, rekla je Ruslana o Klimovim novim invalidskim kolicima. “Nemate pojma koliko bi djetetu bilo lakše kretati se da ima priliku od samog početka.”
Klim, koji doživljava neovisnost, oduvijek je bio važan za obitelj, pogotovo otkako se Ruslana pridružila njezinom online radu. AT im to omogućuje. “Smirila sam se znajući da on nije cijelo vrijeme u krevetu”, rekla je Ruslana. Klim je prvi put koristila invalidska kolica kao dijete i to joj je promijenilo život. “Može se okretati i okrenuti stolicu pod bilo kojim kutom. Čak uspijeva otvoriti noćni ormarić kako bi došao do svojih igračaka. Prije ju je mogao otvoriti tek nakon sata tjelesnog, a sada to čini sam dok sam ja u školi.” Posao. Mogao sam reći da je počeo živjeti ispunjenijim životom.”
Ludmila je 70-godišnja umirovljena profesorica matematike iz Černigova. Unatoč tome što ima samo jednu funkcionalnu ruku, prilagodila se kućanskim poslovima i zadržala pozitivan stav i smisao za humor. “Naučila sam kako puno raditi jednom rukom”, samouvjereno je rekla s blagim osmijehom na licu. “Mogu prati rublje, prati suđe, pa čak i kuhati.”
Ali Lyudmila se još uvijek kretala bez podrške svoje obitelji prije nego što je dobila invalidska kolica od lokalne bolnice u sklopu projekta AT10. “Samo ostajem kod kuće ili sjedim na klupi ispred kuće, ali sada mogu izaći u grad i razgovarati s ljudima”, rekla je. Drago joj je da se vrijeme popravilo i da se može voziti u kolicima do svoje rezidencije na selu, koja je pristupačnija od njenog gradskog stana. Ludmila također spominje prednosti svoje nove stolice za tuširanje, koja je sigurnija i udobnija od drvene kuhinjske stolice koju je prije koristila.
AT je imao veliki utjecaj na kvalitetu života učiteljice, omogućivši joj da živi samostalnije i ugodnije. “Naravno, moja obitelj je sretna i život mi je postao malo lakši”, rekla je.
